Laboratorijske mikrobiološke analize goriva i vode iz goriva (dokazivanje infekcije goriva)

 

laboratorijske-analizeMikrobiološke analize goriva vrlo su specifične i čest je slučaj da analitičari, ne poznajući mikrobiologiji uljanih (netopivih ) supstrata dolaze do sasvim pogrešnih rezultata koristeći neprikladne metode analize. Koliko je važan točan rezultat  mikrobiološke kontrole goriva pokazuje i činjenica da  je u sferi avioprijevoza Međunarodno udruženje zračnog transporta (IATA) i JIG (Joint Inspection Group) dozvoljavaju samo dvije određene  metode za mikrobiološku analizu avionskih goriva s napomenom da se vrijednosti dobivene različitim metodama ni u kojem slučaju ne mogu međusobno uspoređivati.

Većina mikrobioloških testova su dugotrajni jer treba određeno vrijeme da se mikroorganizmi razviju u laboratoriju nakon uzimanja uzorka. Zbog potrebe da se dobije brzi ali i točan rezultat na terenu pri kontroli, na primjer dostavljenog goriva iz autocisterne ili stanja goriva u spremnicima na skladištu, razvijeni su testovi na bazi ATP-a. ATP je skraćenica za adenozintrifosfat, kemijski spoj koji se nalazi u stanicama svih živih organizama na Zemlji. Mjerenjem količine ATP-a u uzorku možemo vrlo brzo dobiti rezultat, uvid u broj mikroorganizama pa tako i u stupanj čistoće goriva. No iako su testovi brzi i precizni i  mogu se provoditi na terenu nužno je da prethodno uvježbano osoblje ima predznanje o elemntarnim zakonima mikrobioloških tehnika. Također, rezultati sami za sebe bez iterpretacije stručnjaka za mikrobiologiju goriva neće mnogo značiti zbog složenosti mikrobioloških procesa.

Laboratorijsko utvrđivanje prisutnosti bakterija koje uzrokuju koroziju

Laboratorijsko utvrđivanje prisutnosti bakterija koje uzrokuju koroziju

Uzimanje vjerodostojnog uzoraka u mikrobiologiji je, kao i u drugim strukama vrlo strogo normirano. Opisani su precizni načini kako bi iz vjerodostojnog uzorka dobio točan rezultat. Kod mikrobioloških uzoraka postoje dodatna ograničenja a to je nužnost sterilnog rada sa uzorcima kao i nemogućnost čuvanja uzorka duže vrijeme (maksimalno dva sata). U svakom slučaju smatra se da pravilno uzorkovanje i manipulacija sa uzorcima doprinosi 50% točnosti rezultata.

Kada dolazi do prijepora između distributera i potrošača koji sumnja u kvalitetu goriva korisno je provjeriti da li distributer obavlja kontrolu goriva koje prodaje, koliko često i da li je laboratorij koji ispituje gorivo akreditiran prema normi HRN EN ISO 17025 za svaku pojedinu značajku ( www.akreditacija.hr ) . Svi navedeni postupci moraju biti dokumentirani.

Nažalost, mikrobiološka čistoća goriva, odnosno broj i veličina čestica koje se mogu naći u dizelskom gorivu (ISO kod čistoće) u Hrvatskoj nsu regulirani niti su postavljene granične vrijednosti za mikrobiološko onečišćenje. ISO Norma (ISO-Međunarodna organizacija za standardizaciju www.iso.org ) koja opisuje postupak kontrole onečišćenja goriva i daje smjernice čistoće u tom smislu ne primjenjuje se u Hrvatskoj jer nije propisana Uredbom o kvaliteti tekućih naftnih goriva.